o danielu........dio 2...=)

To mu pitanje bude postavljeno svaki dan, ali on nikada ne baci pogled na stolicu. Njemu je to totalno nebitna stvar.
«Čekaj , pa tek sam se ustao. Nisam ni progledao, a to od mene tražiš da budem već totalno srihtan…»
Majka mu dobaci pogled pun prijezira, ta kako se on samo usuđuje govoriti protiv takve odjeće. Odjeće sa takvim «karakterom». Odmah je odagnala tu misao od sebe. Od prije 6 godina ne voli govoriti da predmeti imaju karakter, to zvuči nekako previše umjetnički. Ona jednostavno ne želi više ništa imati sa umjetnošću.
Prije no što je počela dublje razmišljati na tu temu kaže:«Dobro, sad doručkuj, pa se obuci .Ali zapamti…»
«…obuci ono što sam ti ostavila na stolcu!!», dovrši Daniel oponašajući piskutavi glas majke.
Nekada pomisli da bi to mogao raditi sa svim razgovorima koji se vode u kući, osim razgovora između majke i očuha. Zna ih sve napamet. Na kraju krajeva, on je bio glumac. Predstavljao se izvanjskom svijetu onim što nije bio, a kada glumac vježba istu točku 6 godina , očekuje se o njega da ju zna izrecitirati napamet. Kod majke i Zdravka bilo je to drukčije. Nije bilo onog prijezira u glasu. Svatko od troje djece uvijek se iznova iznenadilo koliko se toga, i na koliko načina može nekome s ljubavlju priopćiti. Bili su iznenađeni time da im mama može nakon svega onoga ponovo voljeti nekoga. Marina, Dino i Daniel bili su uvjereni da to nikada neće moći. Svi su mislili da je voljeti preriskantno. To bi značilo dopustiti nekomu da ih dovede u ranjivu situaciju. To su znali na vlastitom iskustvu.

Tada je majka rekla nešto slično i Marini i Dini. Marina je , naravno, odbila jesti. Daniel se često zapitkuje je li uopće primijetila promjenu na svojoj kćerki. Slala je ona nju kod psihijatra, isto kao i Dinu, ali ona nikada nije ništa uzimala zaozbiljno. Kao da bi bili svi problemi riješeni plaćajući psihića 400kn na sat.
Kao da bi svi problemi bili riješeni samim potpisivanjem računa tog prokletog psihijatra.
Umjesto da sluša još nekoliko primjedbi s mamine strane, Daniel izlazi da joj udovolji. Jednostavno ju ne može više slušati. Želi izaći iz kuće. Penje se stubama i razmišlja o tome da se jednostavno baci na putu do škole pred bus. Zna da to neće učiniti, ali si zamišlja reakcije mame i očuha. Zamišlja reakcije brata i sestre, koji bi tada ostali sami. Zbog njih to ni neće učiniti. Previše ih voli da bi ih prepustio ovom opakom svijetu. Čemu život uopće vrijedi kada nema nikoga s kim se može sporazumjeti na neki lijep način??
Ulazeći u sobu ugleda onu odjeću o kojoj je mama govorila. Ne prepoznaje tu odjeću, što je i normalno, jer ju nikad prije nije niti vidio. Etikete s natpisom «Hugo Boss», još uvijek nije skinuta sa hlača, a na majci je isti slučaj, samo što kod nje na etiketi piše «AllStar». Razmišlja o tome da bi danas mogao pobjeći sa prvih par sati i otići u svoje staro naselje.
Inače ne voli tamo ići i izbjegava ga jer budi sjećanja, ali ga danas Nešto vuče prema tamo
. Izlazeći iz kuće ne dovikne pozdrav, kao što to inače ljudi rede automatski. Osjeća se katkad kao robot koji je programiran na to da što manje priča. Na neki način on to i jest. Od one subote on samo spava, svira gitaru, nešto malo jede i razmišlja. Život mu se sastoji od te četiri komponente. Pogled mu uvijek zapadne za savršeno uređeni prostor pred kućom. Izgleda nekako veselo, tako da bi ljudi pomislili da u toj kući živi jedna savršena i u svakom pogledu zadovoljna obitelj. Ljudi si zamišljaju tatu koji sjedi na stolici za ljuljanje pored kamina i pušeći lulu čita novine, mamu koja u to vrijeme stoji pored peći i veselo viče: «Djeco… hajde siđite…pita će za koji tren biti gotova», kćerku koja svira violinu , te u trenutku kada ju mama poziva , ona ostavlja sve i silazi, jednog sina kao pijanista, a drugog kao kontrabasista.
02.05.2006. u 19:49 |
15 Komentara |
Print |
# |
^
| |
svibanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je moja priča.Priča koju pišem.Možda vam se svidi. Možda ne.To je vaša stvar.
Ta priča govori o ljubavi.Govori o pokvarenosti ljudi.O mržnji.O lijepim trenutcima. O smrti.
O Danielu i Srni....
***svaka sličnost s osobama i događajima je slučajna***

Free Counters


Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
evo još nekih linkova....
****umjetnik u duši
****gimnazijalka
****dopisivanje s facama iz cijelog svijeta
****lyrics
****ivana...rijeka
****iky
****rijecanke ivana (moja imenjakinja...;-)), i natalia
****
****daowd-super cura, sa super blogom
****spark-blog sa predivnim fotografijama-svakako ga posjetite!!
****bluebabe-cura koja je napisala super horor ali ga nije objavila-šteta!-al to ne mjenja ništa na stvari da joj je blog super...
****post_secret:blog kojem su pisali ljudi , i iznjeli najdublje i najskrivenije tajne koje nikada ne bi rekli naglas
ŽIVOTNO MORE
Sjedim na pješčanoj plaži,
i gledam prema moru,
prostranom, plavom sagu
koji se poput našeg života,
negdje u daljini spaja s nebom.
U tom me trenutku obuzme čudan osjećaj
da me odgore Netko promatra,
i želi mi nešto reći.
Pogled skrenem prema brodovima,
kojih je poput prepreka u mom životu
bilo nebrojno ,puno.
Jedan se jadni ,mali kupač,
kojeg su valovi stalno odgurivali prema obali,
našao među tim ogromnim čudima
koje je načinila ljudska ruka.
Dajući sve od sebe taj je kupač
zaobišao prepreke.
Obuzela me sreća kao nikada do tada
jer mi je Nešto odgore pokazalo
da mogu preplivati sve prepreke u svom
životnom moru!
by:umjetnica