dio 14....(malo sam se ulijenila preko praznika)....;o)
No u Danielovoj se glavi odigrava nevjerojatna predstava, koja niti njemu samom nije jasna- on ustvari nema pojma zasto se on uzaludno pokušava spremiti onako kako bi on to htio, iako je mogućnost da vidi danas tu curo minimalna. Ali svi ljudi to uglavnom rade, nadajući se da će se dogoditi nešto skoro nevjerojatno, to nam je u prirodi. Zato se kad-kad pitam: zašto ljudi počinu samoubojstvo , i ostanu bez ikakve nade, kada je nama ustvari u našoj prirodi da u svemu tražimo neku pozitivno stranu ?
Nada ne umire sama od sebe- ljudi u našoj okolini nam ju znaju silom oduzeti , pa se ne kaže uzaludno: «Nema samoubojica- njih su ubili drugi», kao i :»nada umire zadnja». Kada nada umre ,ljudi u svojoj unutrašnjosti budu naprosto prazni , a jedini osjećaj koji osjećaju bude patnja.
Danielu nije one subote ostao bez ikakvih nadanja- uvijek je u dubini svoga srca želio i vjerovao da će jednoga dana njegov otac doći na ulazna vrata i uplakano reći da ih bezuvjetno voli. On se uvijek nadao da dobije takvu priliku , te da svoga oca uspije ispljuvati riječima.
Dinin problem bio je taj sto on nije želio da se to dogodi, on je pustio neka stvari teku svojim tokom. On se nije čak ni nadao da mu otac nikada ne dođe pred oči, jer je njemu sve bilo svejedno. Ako ga vidi – loše!, ako ga ne vidi-opet loše!
Koliko god Daniel bio svjestan da ne živi u selu sa 300 stanovnika, već u gradu u kojem se rijetko dogodi da vidi poznate ljude, ipak je imao neki osjećaj da će vidjeti onu curu sa lijepim očima.
Još nije kasno da ode kupiti sebi neke stvari, ali pitanje je bilo jel to uopće ima smisla?
Ima! –bio je odgovor njegovog unutarnjeg glasa.
03.08.2006. u 22:58 |
15 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
kolovoz, 2006 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je moja priča.Priča koju pišem.Možda vam se svidi. Možda ne.To je vaša stvar.
Ta priča govori o ljubavi.Govori o pokvarenosti ljudi.O mržnji.O lijepim trenutcima. O smrti.
O Danielu i Srni....
***svaka sličnost s osobama i događajima je slučajna***
Free Counters
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
evo još nekih linkova....
****umjetnik u duši
****gimnazijalka
****dopisivanje s facama iz cijelog svijeta
****lyrics
****ivana...rijeka
****iky
****rijecanke ivana (moja imenjakinja...;-)), i natalia
****
****daowd-super cura, sa super blogom
****spark-blog sa predivnim fotografijama-svakako ga posjetite!!
****bluebabe-cura koja je napisala super horor ali ga nije objavila-šteta!-al to ne mjenja ništa na stvari da joj je blog super...
****post_secret:blog kojem su pisali ljudi , i iznjeli najdublje i najskrivenije tajne koje nikada ne bi rekli naglas
ŽIVOTNO MORE
Sjedim na pješčanoj plaži,
i gledam prema moru,
prostranom, plavom sagu
koji se poput našeg života,
negdje u daljini spaja s nebom.
U tom me trenutku obuzme čudan osjećaj
da me odgore Netko promatra,
i želi mi nešto reći.
Pogled skrenem prema brodovima,
kojih je poput prepreka u mom životu
bilo nebrojno ,puno.
Jedan se jadni ,mali kupač,
kojeg su valovi stalno odgurivali prema obali,
našao među tim ogromnim čudima
koje je načinila ljudska ruka.
Dajući sve od sebe taj je kupač
zaobišao prepreke.
Obuzela me sreća kao nikada do tada
jer mi je Nešto odgore pokazalo
da mogu preplivati sve prepreke u svom
životnom moru!
by:umjetnica
